A Lange & Sohne je u ovom trenutku, jedna od najcenjenijih kompanija u svetu luksuzne, visoke horologije, i flagship, iliti srpski, admiralski brod u floti Richemont grupacije.
gostujući autor: Adv. Miroslav Rnjaković
Kompanija je osnovana 1845.godine. Njen osnovač, Ferdinand Adolf Lange, za sedište je izabrao Glashutte, gradić u srcu Kraljevstva Saksonije, a za lični moto - “umetnost tradicije”. Ovaj moto, na najbolji mogući način definiše uspone i padove, koji su obeležili trajektoriju ove kuće, od predratne izvrsnosti, preko nacionalizacije 1948. godine, kada je kompanija spojena u GUB Glashutte, zajedno sa svim ostalim brendovima iz ovog malog/velikog gradića, do ponovnog osnivanja brenda 1990. godine, od strane potomaka Ferdinanda Langea.
Postavlja se pitanje, kako je jedan, od svih zaboravljeni brend, za 35 godina, prešao put od bezimenosti, do usporedbi sa “svetom trojkom” visoke horologije i rasprava ko se može podičiti boljom finalnom obradom mehanizama, Lange ili Patek. Put zasigurno nije bio lak, a odgovor na ovo pitanje leži u par principa - konzistentnosti, vrhunskom kvalitetu i volji da pomeraju granice i rade stvari svojstvene samo najvećima, od mehaničkog, do marketinškog aspekta. 
Prvi modeli revitalizovanog brenda, prezentovani su 1994 i to, Lange 1, 1815, Saxonia i Arkade. Da bismo razumeli, kakav tektonski poremećaj na tržištu je ovo predstavljalo, te, 1994.godine, od nezavisnih brendova, imali smo Daniel Roth, Franck Muller… I to je to… Primera radi, Roger Dubuis je osnovan godinu dana kasnije, a F.P. Journe pet. Kvalitet izrade i jedinstveni dizajn, vrhunska finalna obrada, momentalno su lansirali brend u sferu interesovanja kolekcionara i ljubitelja horologije, o čemu svedoči činjenica, da od četiri gore pomenute linije, jedino Arkade nije više u proizvodnji. 
No, odlučujući momenat, koji je zacementirao poziciju brenda, na svetskoj sceni, nastupio je 1999.godine, sa izlaskom Datograph-a, sata koji do današnjeg dana, predstavlja zlatni standard za luksuzni hronograf, prema kome se svi orjentišu. Za prethodnih 26 godina, od uvođenja ove linije, ista je dobila bezbroj iteracija, u različitim metalima, sa komplikacijama od tourbillon-a do perpetual calendar-a, a koliko je isti značio samom brendu, govori nekoliko činjenica. 
Kao prvo, nakon predstavljanja, anegdotno se pripoveda, da su predstavnici Pateka, nakon što posvedočiše kvalitetu finalne izrade na ovom modelu, sem gubitka boje u licu, pokrenuše novi trend, ubrzo prihvaćen od strane apsolutno svih - in house (mehanizmi domaće radinosti) trend. Novi igrač je ušao u trku, u kojoj se nije moglo pobediti sa JLC i Lemania mehanizmima.
Kao drugo, možda još impresivnije, najveći živi časovničar Phillipe Dufour, ima jedan u ličnoj kolekciji.
Ne časeći časa, Richemont je već godinu dana kasnije, porodici Lange dao ponudu koju nisu mogli odbiti i brend je postao deo velikog konglomerata.
Otada, računamo period “modernog” Langea. Pokazalo se da sam brend, unutar grupacije, ima privilegovan položaj i očigledno veliku slobodu u kreiranju modela, komplikacija i tržišne strategije. Trenutno, sa 700 do 800 zaposlenih, proizvode okvirno oko 5.000 satova na godišnjem nivou. Od linija pokrenutih nakon 2000.treba pomenuti Zeitwerk i Odysseus, koje su brendu omogućile da po receptu prepisanom od Rolex-a i AP-a, uz proizvodnju veštački umanjene ponude, za najpoželjnije modele, dovede do ogromne potražnje, interesovanja na sekundarnom tržištu i naduvanih cena za pojedine modele.
Za kraj, da rezimiramo, gde se Lange nalazi danas?
Nesumnjivo, rame uz rame sa najvećima i za razliku od pomenutih, ono što Lange nikada nije činio, jeste požurivanje i izbacivanje novih modela, samo da bi nahranili potražnju. Lange ne proizvodi satove za široke narodne mase, jedini model u čeliku je nedostižni Odysseus, nemaju svoj “fifty six”, niti “Cubitus”, nivo finalne obrade je konzistentan od najjeftinijih, do najskupljih modela, itd.
No, ne sme se spavati na lovorikama, a horor priče o velikim propustima prilikom servisiranja, koje su se pojavile prošle godine, treba da posluže kao upozorenje - put od vrha do dna, ume biti jako strm (Franck Muller).
Na kraju, ne sumnjamo da budućnost, donosi nove plodove “umetnosti tradicije”, kojima ćemo se svi, jednoglasno diviti.
