Ukrašeni dečački zidovi…
Noć.
Moja kuća je u mraku. Ne čuje se ni dah. Ne može se ni opipati ništa, pa bi se neki slučajni posmatrač, koji bi secirao tu porodicu, dao lako zavarati, da je u tom domu sve zamrlo.
Komšijski prozor osvetljen je plavim, slabim svetlom. Svetlo dolazi od Trinitron televizora, na kom se emituje direktan prenos formule 1. Čuje se, veštački utišan, ali ipak gromoglasno rezak zvuk motora. Neki zvuci mogu da se utišaju samo do mere nečujnog, svaki sledeći stepen je glasan. Od tako opisanog Trinitron televizora, nit svetlosti se odbija i ide ka svim pravcima, kroz otvoren prozor, gura se i u moju kuću, gde se konačno zaustavlja na mom zidu.
Taj zid, nevešto krečen rukom moje majke, prelepio sam još prvog dana. U mraku taj zid je isti kao i svaku drugi krečen zid, ali kada svetlost prospe sebe po njemu, sa njega u tu sobu ponosno gledaju: Mclaren Honda MP4; Lotus Esprit; Nissan GTR; Nissan 300ZX; Mercedes SLR; Porsche 911; Chevrolet Corvette; Sauber c9; Jaguar XJR-12 i drugi.
Te savršene mašine bile su udaljene od mene, koliko i staze po kojima su vožene. Istančana evolucija mehanike podupirala je vozače, koji su idući sve dalje i dalje u svojim modernim lakejskim pohodima, shvatili da mogu da provedu ceo dan – 24 časa – u neprekidnoj vožnji. Tako je godine 1966 rođena trka koja se zove 24 časa Daytona. Nalazi se u Floridi, i od 1966. godine sa kraćim prekidima, do danas se održava. Za razliku od svog evropskog rođaka, 24 sata Lemana, Daytona se vozi poslednje nedelje januara ili prve nedelje februara, kada je zimska noć najduža.
Uporedo, ali iz sasvim drugačijih razloga, nastao je i pravio sebi put kroz istoriju jedan časovnik, koji je menjao svoj izgled, menjao imena, menjao reference za koje se vezivao, ali jedan deo njegovog imena zadržao se najduže: Rolex Daytona.
Ocem sadašnje Daytone može se smatrati časovnik koji se proizvodio do 1965 – 1967. godine, referentne oznake 6238. Karakterističnog monohromatskog izgleda, tricompax naličja, obima 37mm, ovaj hronograf časovnik još uvek nije dobio svoje današnje čuveno ime. Pokretao ga je Valjoux kalibar 72 hrono, koji je Rolex blago doradio za svoje potrebe.
Kuriozitet vezan za ovu referencu je da ju je nosio australijski glumac George Lazenby, kao verovatno najgori James Bond ikada, u filmu 007: U službi njenog visočanstva (koji i nije bio toliko loš). Tadašnji model nije imao u nazivu oznaku Oyster budući da nije imao ušrafljujuću krunicu odnosno hronograf ušrafljujuće dugmiće.
U isto vreme od 1963. godine Rolex je proizvodio i referencu 6239. Sa prvenstvenom idejom da bude poslat u svemir, Rolex je svom hronograf časovniku nadenuo ime Cosmograph. Osnovna razlika između dve reference bila je u tome što ref. 6239 ima tahimetar skalu na metalnom bezelu (umesto unutar časovnika) kao i u tome što je dolazio u dve kombinacije boja cifera. Srebrni cifer sa crnim brojčanicima i obrnuto.
Ova po mnogo čemu specifična Daytona, biće prva referentna tačka oko koje ćemo izgraditi, poput samog časovnika, priču unutar priče, budući da je ona prva Paul Newman Daytona, toliko čuvena po svom najpoznatijem protagonisti, koji je baš taj sat nosio na ruci.
S obzirom na činjenicu praktičnosti pre svega ali i doziranog znanja koje se duže upamćuje, tim Sata na Ruci, temeljno i detaljno će obraditi navedeno pitanje u više serijala tekstova od kojih ovaj predstavlja prvi. Budite tu da saznate – koliko ima referenci Paul Newman Daytone, šta je čini specifičnom, kao i po čemu je još poznata – sve u sledećem tekstu.
Televizor je ugašen.